Da bi proizvodi ispunjavali zahteve potrošača, odnosno specifikacije, potrebno je da se proizvode u proizvodnom procesu koji je stabilan, pod kontrolom, sa što manje varijacija u okolini propisane ili nominalne vrednosti kontrolne promenljive. Svaki proizvodni proces, odnosno proizvodi kao rezultat proizvodnog procesa sadrže različite varijacije. Proces bez varijacija ne postoji. Varijacije zavise od većeg broja faktora, neki od faktora se mogu kontrolisati, dok su neki sastavni deo procesa. Kod proizvodnih procesa razlikujemo dve vrste uzroka poremećaja u procesu opšti (engl. common causes) i posebni (engl. assignable causes).

Opšti poremećaji su uzroci neznatnih nekontrolisanih varijacija u procesu i oni su nerazdvojni delovi procesa, promene kontrolne promenljive su slučajne varijacije koje se još nazivaju i neobjašnjene ili preostale – rezidualne varijacije. U prisustvu samo opštih poremećaja smatra se da je proces pod kontrolom. Posebni poremećaji su uzroci varijacija u procesu kod kojih se vrednost kontrolne promenljive nalazi izvan kontrolnih granica, smatra se da je proces izvan kontrole i neophodna je korigujuća akcija. Varijacije procesa u prisustvu opštih i posebnih poremećaja su prikazane na slici \ref{fig:varijacije-u-procesu}. Kao rezultat odgovarajuće akcije, uzrok poremećaja se uklanja i proces se ponovo vraća pod kontrolu \cite{Omorjan2009}.

U toku statističke kontrole praćenje procesa se obavlja merenjem kontrolne karakteristike kvaliteta, kao statističke veličine, koja kao slučajna promenljiva ima raspodelu koja se može aproksimirati sa normalnom, naročito u slučaju velikog broja merenja (uzoraka) bez obzira na raspodelu osnovnog skupa. Kriva normalne raspodele je zvonastog oblika i simetrična je u odnosu na aritmetičku sredinu. Vrednost aritmetičke sredine određuje centar distribucije, a standardno odstupanje širinu distribucije. Ukupna površina ispod krive normalne distribucije je 100%, verovatnoća pojavljivanja vrednosti slučajne promenljive u intervalu \(\mu\pm 3\sigma\) je oko 99,7%, u intervalu \(\mu\pm 2\sigma\) oko 95% a u intervalu \(\mu\pm 1\sigma\) 68,26%. Verovatnoća nastanka neadekvatnih proizvoda je oko 0,3%. Da bi proces ispoštovao propisane zahteve mora biti toliko sposoban da je verovatnoća generisanja škarta manja od 0,3%.